SKOPJE / OHRID – Hrvatsko planinarsko društvo “Gojzerica” Požega proteklog tjedna održalo je svoj godišnji izlet u Makedoniju – ”u zemlju gdje vječno sunce sja”, kako je to slikovito opjevao Osječanin Dado Topić. Planinarski pohod na prelijepe makedonske planine zajedno sa ”gojzericama”, pohodili su prijatelji planinari iz još nekoliko društava: HPD HZZO Požega, HPD Vidim Kutjevo, HPD Strmac Nova Gradiška i PD Dilj Gora Slavonski Brod.
Organizator ovog izleta bio je predsjednik društva Višeslav Turković, a njegov domaćin i vodič u planine bio je doajen makedonskog planinarstva Živko Temelkovski iz Skopja. Nanizao je Živko mnoge vrhove poput: Olimpa, Elbrusa, Akonkague, Damavna, Ararata, Musale, Kilimadžara i drugih značajne svjetske visove. Iskustvo koje je stekao kroz pola stoljeća planinarenja, vidi se u svakom njegovom koraku, pokretu i pogledu bez da prozbori i jednu riječ. Živko i Višeslav mogu se pohvaliti desetogodišnjim prijateljstvom, tijekom kojega su zajedno ispenjali neke važnije vrhove kao što su: Olimp 2917 mnv, Titov vrh 2747 mnv, Solunsku glavu 2540 mnv, Pelister 2601 mnv i Golem Korab 2764 mnv. Ovim ponovnim susretom samo su poboljšali svoje prijateljstvo i upisali nove vrhove na svoju listu.
Nakon cjelonoćnog putovanja autobusom preko Hrvatske, Srbije i Makedonije, u ranu zoru stigli su do Skopja. Tu ih je dočekao srdačni Živko, zajedno s Matejom koji je noć prije doputovao avionom iz Zuricha samo zbog ovog izleta. Velika grupa od pedesetak planinara odmah je krenula u turistički obilazak Skopja, tijekom kojega su obišli: tvrđavu Kale u neposrednoj blizini stadiona Vardara, stari turski dio grada, centar grada sa spomenicima posvećenim znanim i neznanim makedonskim junacima, rodnu kuću Marije Terezije i stari željeznički kolodvor sa zaustavljenim satom uslijed potresa 1963. godine. Za kraj svog obilaska ostavili uspon žičarom na Vodno, brdo koje svojom visinom od preko tisuću metara suvereno dominira gradom u dolini rijeke Vradara.
Nakon uživanja u prelijepim vidicima i okrijepi na terasama obližnjih ugostiteljskih objekata žičarom su se spustili natrag, kako bi na vrijeme stigli u Hotel Korab na Trnici gdje ih je čekao dogovoreni smještaj i večera. Stigavši na odredište smjestili su se u dobro uređene sobe, kako bi se odmorili i pripremili za večeru. Ovdje se ekipa pojačala za još dva člana, Marijanu i Darka, koji su motorom stigli iz Hrvatske kako bi uživali u ovim prekrasnim planinama.
Večera je nudila izobilje i raznovrsnost u slijedovima, baš onako pravo po makedonski te nikoga nije razočarala, pa ni vegane koji su bili dio tima. Ujutro rano okupila se ekipa za uspon na najviši vrh Makedonije i Albanije Golem Korab 2764 mnv. Stigli su organizirani kombiji, koji su prevezli planinare do mjesta s kojeg kretao uspon na vrh. Stigavši do odredišta planinari su ”naoštrili” opremu i krenuli prema vrhu, vođeni sigurnim korakom Živka na čelu kolone i praćeni budnim okom Višeslava s kraja kolone.
Tijekom uspona grupu je pratilo promjenjivo vrijeme, bilo je tu sunca, orkanskog vjetra, kiše i grmljavine, što je djelomično uzrokovalo nekoliko odustajanja. Sve to nije poremetilo ritam većine i grupa je nakon gotovo pet sati uspona stigla na najviši vrh Makedonije i Albanije – Golem Korab 2764 mnv. Najveća atrakcija bio je uspješan uspon Lote Mesić, koja je s nepunih 10 godina uspjela ispenjati ovako zahtjevan vrh u ovako teškim uvjetima. Svi su bili ponosni na nju, a naročito njen otac Ante inače tajnik društva.
Povratak dolje bio je još zahtjevniji zbog stalnog proklizavanja uslijed skliskog terena i nastavka nesmiljenog vremena koje nije posustajalo iako su svi bili mokri do kože. Stigavši do kombija vrijeme se razvedrilo pa je krenulo opće veselje, zbog ostvarenog uspona tijekom kojega se na vrh popelo 26 planinara.
Bio je to veliki uspjeh za sve one koji su to ostvarili i tako pomaknuli svoje granice. Vesela atmosfera nastavila se tijekom vožnje, kada su prihvatili ”nesretne” Poljake koji su stigli iz smjera Albanije. Ljubazni domaćini dočekali su ih tradicionalnom makedonskom večerom i glazbenim programom prilagođenim za goste iz Hrvatske. Živko i Višeslav iskoristili su mikrofon kako bi čestitali svima na ostvarenom uspjehu, a naročito Loti najmlađoj članici pobjedničkog tima.
Nakon toga nastavili su dijeliti informacije i zahvaljivati se svima redom, kako bi utažili svoju želju za govorancijom koja je bila uzrokovana neispravnim mikrofonom u autobusu. Sve se završilo zabavom do kasno u noć i dobrim provodom uz svima poznate melodije. Ujutro nakon doručka krenuli su put Ohrida, gdje ih je čekao novi smještaj u kompleksu Mizo. Cijeli dan bio je namijenjen za putovanje i obilazak turističkih destinacija od kojih su obišli: Manastir Sv. Jovana Bigorskog, grad Strugu u kojemu Ohridsko jezero istječe u Crni Drim te grad Ohrid sa svim njegovim poznatim znamenitostima.
U Ohridu su obišli su Samuilovu tvrđavu, razne manastire i bazilike te poznati antički teatar. Za kraj obilaska uslijedila je vožnja jezerom i obilazak centra s trgovinama u kojima se prodaju poznati ohridski biseri. Sve je bilo puno ljudi i događaja, koji su privlačili naše planinare. Bilo je tu atrakcija poput fotografiranja sa zmijama i sokolima te nastupi raznih glazbenika i folklornih skupina (Bila je tu jedna iz Zagreba, iz Hrvatske). Osim bisera moglo se tu kupovati gotovo sve te jesti i piti po doista prihvatljivim cijenama za hrvatske standarde. Uživalo se tako u svim tim blagodatima do kasno u noć, a onda je slijedio odmor za sutrašnji uspon.
Odmah nakon doručka ekipa se uputila prema mjestu za uspon na Galičicu na vrh Magaro 2255 mnv, s kojega se pruže jedinstven pogled na Prespansko i Ohridsko jezero. Vrh nije bio naročito zahtjevan, ali sa svojom impresivnom nadmorskom visinom iznad dvije tisuće metara, zahtijevao je određene sposobnosti onoga tko se odlučio na uspon. Svi koji su krenuli ka vrhu uspjeli su se i uspeti te tako staviti točku na ”I” ovog velebnog pohoda na prekrasne makedonske planine.
Nakon silaska s vrha zajedno su obišli Manastir Sv. Nauma i okupali se u Ohridskom jezeru. Bilo je dosta vremena za uživanje u dobroj hrani, skopskom pivu, ohridskim trešnjama, baklavama i sladoledu, a oni koji su si dali još malo truda čamcima na vesla mogli su obići izvore rijeke Crni Drim.
Nakon cjelodnevnog uspona i druženja vratili su se u Ohrid, gdje ih je čekala večera i odmor pred povratak kući. Ujutro su ustali nešto ranije kako bi još malo uživali u ovoj nadasve prekrasnoj destinaciji, kako bi upili još dašak makedonskog sunca i udahnuli još malo svježeg ohridskog zraka.
Od Marijane, Darka i Mateja oprostili su se dan ranije, jer su oni zbog naravi svog putovanja krenuli nešto prije kako bi se stigli vratiti na vrijeme. Odmah nakon doručka ostatak ekipe ukrcao se u autobus i krenuo kući. Put su iskoristili kako bi se bar još malo družili prije nego sve ovo prođe i nestane vrijeme čarolije. Kako svemu dođe kraj, tako je došao i njihovoj nezaboravnoj avanturi i beskrajno dobrom druženju.
Do iduće zgode i nezgode!
Pročitano 46 puta 07. srpnja 2024.