TOLMIN – Trideset i sedam planinarki i planinara, većinom članova HPD-a “Sokolovac” Požega, proteklog je vikenda uživalo u susjednoj Sloveniji.
Prvoga dana divili su se ljepotama doline Soče i tirkiznozelenoj boji ove brze planinske rijeke i njezinih pritoka, a drugoga su se popeli na Slemenovu špicu (1911 m), jedan od najljepših vidikovaca Julijskih Alpa. Ovaj uspješni izlet organizirali su i vodili planinarska vodičica Ivana Šljerić te vrlo aktivni član HPD-a “Sokolovac” Hrvoje Mikolčević.

Dolina Soče
Na put su krenuli autobusom u subotu u 2 sata ujutro. U svitanje su prošli kroz Ajdovščinu i Novu Goricu te ušli u kanjon Soče, kojim su se preko mjesta Kanal vozili do Tolmina.
Na ovom dijelu puta uživali su u nesvakidašnjoj mliječnozelenoj boji rijeke, dok su na njezinoj površini promatrali odraze gustih krošnji koje su prikrivale dramatične strmine.

Tolminska korita
Ujutro su stigli na svoje prvo odredište, veličanstvena Tolminska korita. Obišli su uređenim stazama uske kanjone koje su u stijenama urezale rječica Tolminka i njezin pritok Zadlaščica.
Njihovo spajanje bilo im je posebna atrakcija jer je to jedino mjesto u Sloveniji gdje se dva riječna klanca spajaju gotovo pod pravim kutom. To slikovito ušće ujedno je i najniža točka Triglavskog nacionalnog parka, smještena na svega 180 m. Iako se često misli da se ovdje hoda uz samu Soču, zapravo su istraživali njezine divlje alpske pritoke. Tolminka niže nastavlja svoj tok i ulijeva se u Soču.
U Tolminskim koritima vidjeli su tri zanimljive atrakcije: Vražji most, koji se nadvija čak 60 metara iznad rječice Tolminke, prirodni fenomen Medvjeđu glavu, golemu stijenu zaglavljenu među liticama kanjona, te mističnu Danteovu pećinu, odnosno Zadlašku jamu, u kojoj su pronađeni ostaci špiljskog medvjeda, a za koju lokalna predaja kaže da je Dantea nadahnula pri opisu pakla u „Božanstvenoj komediji”.

Kobarid, serpentine i Vršič
Nakon uživanja u ljepotama prirode, otišli su na okrjepu u povijesni Kobarid, gradić poznat po Bitki kod Kobarida iz Prvog svjetskog rata, koja je ostavila snažan trag i u Hemingwayevu romanu „Zbogom oružje”.
Nakon obilaska grada, autobusom su prešli preko obližnjeg kamenog Napoleonova mosta, uživajući u impresivnom pogledu na tirkiznu Soču koja se poigravala skakučući po bijelom kamenju.

Adrenalinskom vožnjom
spretnog vozača strmom i zavojitom južnom stranom prema Trenti, po 26 asfaltiranih serpentina stigli su na prijevoj Vršič, na 1611 m.

Ajdovska deklica i večernja zabava
Ostali su zadivljeni spektakularnim, okomitim stijenama alpskih divova poput Mojstrovke i Prisojnika. S ovog legendarnog planinarskog mjesta pogled im se spuštao na dva svijeta, s jedne strane prema Kranjskoj Gori, a s druge u divlju i duboku dolinu Trente.
Jedna se grupa smjestila u Tičarjevom domu, a druga u Poštarskom domu. Ostatak dana proveli su prema vlastitim željama. Neki su se popeli na vrh Vršič (1737 m), koji se uzdiže iznad planinarskih domova. Promatrali su i komentirali Ajdovsku deklicu, fascinantan prirodni kameni obris ženskog lica u stijeni Prisojnika.
Opijeni ljepotom alpske divljine, sa zalaskom sunca nastavili su druženje uz pjesmu te vješto sviranje gitare i harmonike članova HPD-a “Sokolovac”, Vjekoslava Milevoja i Nenada Kovačevića.

Uspon na Slemenovu špicu
Ranom zorom, obavijeni svježim planinskim zrakom i prvim zrakama sunca, planinari su krenuli s prijevoja Vršič.
Uspon na vrh Slemenova špica iskusno su i sigurno vodili Hrvoje i Ivana, dok je ulogu zadnjeg vodiča, koji brine o začelju i ritmu grupe, preuzeo Gradimir Picek, čije su strpljenje i podrška bili veliki oslonac.
Strm put vodio ih je preko sipara podno moćnih, okomitih stijena Male Mojstrovke prema prijevoju Vratca (1800 m) te sedlu Slatnica (1815 m).
Dobro ugrijani, nastavili su uskom stazom prema samom cilju, prolazeći kroz slikovite travnjake iz kojih je izranjalo bijelo kamenje i crnogorica. Usput su uživali u zadivljujućim prizorima na Julijske Alpe koji su se svakim korakom izmjenjivali, navodeći ih da zastanu i trajno ih utisnu u sjećanje. Visoki vrhovi, ostatci snijega na liticama i duboke provalije pratili su ih cijelim putem, stopljeni s raznovrsnim planinskim cvijećem, alpskim biljem te mirisom smole i svježeg zraka. Pod gojzericama osjećali su svu surovu raznolikost planine: mekoću zemlje, oštrinu kamena, glatkoću stijena i nestabilnost sipara.

Emotivni trenutci i pogled s vrha
Nakon dva sata hoda stigli su na Slemenovu špicu (1911 m), jedan od najpopularnijih i najslikovitijih vidikovaca u slovenskim Julijskim Alpama.
Za neke od članova HPD-a “Sokolovac” ovo je bio poseban i emotivan trenutak jer je Slemenova špica postala njihov najviši dotad dosegnuti planinarski vrh, a nekima je ovo bio i prvi planinarski izlet.
S vrha im se pružao veličanstven pogled na sve strane, pri čemu se posebno isticao Jalovec, moćna planina piramidalnog oblika. Na prostranoj travnatoj ravnici, okruženoj šumom ariša, planinari su uživali u zasluženom odmoru.
Nakon fotografiranja i upijanja planinskih ljepota, istim su se putem spustili do autobusa. Starom vršičkom cestom nastavili su vožnju niz preostale serpentine, prolazeći pokraj povijesne Ruske kapelice prema Kranjskoj Gori.

Rezervat Zelenci
Prije samog odlaska iz Slovenije obišli su i Prirodni rezervat Zelenci, smaragdno močvarno područje gdje se nalazi jedan od izvora rijeke Save Dolinke.
Ispunjenih srca i bogatiji za mnoštvo predivnih uspomena, planinari su se uz pjesmu u kasnim večernjim satima sretno vratili u Požegu, već se veseleći novim zajedničkim avanturama.

Tekst: Anita Bubak
Fotografije: Hrvoje Mikolčević