POŽEGA / PLETERNICA – Ovaj izlet ima još nekoliko neslužbenih naziva “Malo cugom, više cipelcugom”, “Od kolodvora do kolodvora”, “Pod kišom kapi u istoj borbi, Nosili smo glave u istoj torbi” „Navlakuša“…. te brojni drugi. Navedeni izlet je već tradicionalan u okviru Hrvatskog planinarskog društva Sokolovac Požega i uz to vrlo popularan.
Oblačno nedjeljno jutro nije puno obećavalo, ali to nije obeshrabrilo požeške planinare. Mala odlučna skupina planinara HPD „Sokolovac“ krenula je na planirani izlet od Pleternice do Požege. Nakon putovanja vlakom krenuli su od Željezničkog kolodvora u Pleternici prema Starcu (326 n/m).
Proljeće se osjetilo u zraku. Radovi u vinogradima i voćnjacima su uznapredovali uz buđenje prirode. Proljetnice su se probudile i najavljuju proljeće. Visibabe, jaglaci, polja bijelih i ljubičastih ljubičica, kukurjek, procvale kajsije i drijenak. Planinari su putem komentirali promjene u prirodi i prepričavali dogodovštine s proteklih izleta. Još uvijek su vidljivi tragovi prošlogodišnjeg nevremena s brojnim porušenim stablima koji tužno leže često i preko planinarskih staza.
Prva pauza bila je na Viškovačkom gradu (364 N/m) s ostacima starovjekovne utvrde koja odolijeva vremenu i krije brojne tajne prošlih vremena. To je jedna od nekoliko utvrda koje su bile raspoređene na brdima požeške kotline. Na žalost većina tih utvrda je u lošem stanju, a za njihovo postojanje kao i značenje u prošlosti ne znaju ni brojni domicilni mještani.
Tamo je napravljena pauza za ručak. „Hrana i piće iz ruksaka“ uobičajena je krilatica na izletima. Nevjerojatno je što se sve pronađe i što sve stane u ruksak. Miris dima i pečene slanine i kobasica uz dobru kapljicu po izboru, različiti deserti, nešto je čemu se ne može odoljeti. A u društvu i prirodi sve prija.
Tijekom hodanja sunce se sramežljivo pojavilo između oblaka. To je dodatno podiglo ionako dobro raspoloženje. Put je nastavljen prema Ćosinim Lazama u hrabre i odvažne korake. Po malo umorni nastavili su put preko Komušine do Željezničkog kolodvora u Požegi. Iza planinara je ostao pothvat dug 21.5 kilometar.
Na kraju svi puni dojmova krenuli su svojim kućama uz krilaticu „Umor prolazi zadovoljstvo ostaje“. Vodič izleta bio je iskusni planinar Damir Matoković.
Pročitano 228 puta 27. veljače 2024.