VELIKA – U nedjelju 28. 04 .2024. godine članovi Hrvatskog planinarskog društva “Gojzerica” Požega uputili su se na Papuk, pod stručnim vodstvom Višeslava Turkovića, inače licenciranog vodiča HPS-a. Vozila su parkirali podno Poljanica uz asfaltnu cestu, a onda su krenuli prtenim putem do ulaza na stazu za Pliš. Odmah su startali žestokim usponom, kroz tek izlistalu proljetnu šumu. Skriveni u tunelu od vegetacije i krošnji stabala, lakše su podnosili žestinu sunca koje je pržilo tijekom cijelog dana.

Popevši se na brdo Pliš, uživali su u predivnim pogledima prema Velikoj i ostatku nam ‘‘Zlatne doline”. Nakon kraćeg odmora nastavili su botaničkom stazom prema skloništu Mališćak. Uspon je i dalje bio strm i nimalo lak, tako da su češće pravili pauze za odmor i okrijepu. Stigavši do planinarskog skloništa Mališćak, imali su dužu pauza kako bi obnovili izgubljenu energiju.

Nakon odmora spustili su se strmo i nastavili hrptom prema Orahovim vodama. Ovaj dio staze bio je bez velikih visinskih amplituda, tako da su mogli uživati u prekrasnoj prirodi, međusobnom razgovoru i laganoj šetnji kroz šumu. Stigavši do skloništa na Orahovim vodama opskrbili su se vodom iz obližnjeg izvora, kako bi mogli nastaviti s usponom na drugi vrh Papuka. Krenuli su prvo blago a onda su nastavili žestokim usponom, koji je potrajao sve do vrha Ivačka glava na 913 mnv. Na vrhu su uživali kao gušteri, upijajući svaku zraku proljetnog sunca. Dobro su se odmorili i ručali, a onda je uslijedio put natrag.

Pošto je dan bio prelijep i sunčan, putem su sretali planinare iz raznih krajeva ”Lijepe naše”, koji su isto tako uživali u ljepotama našeg Papuka. Spust je ponovno išao preko Orahovih voda, pa hrptom sve do vrha Mališćak 740 mnv. Stigavši do vrha popeli su se na vidikovac s kojeg se dobro vidio vrh Papuka, kao i Ivačka glava s koje su se netom spustili. Osim toga pogled se pružao na Požešku kotlinu i naselje Veliku, tako da im vidika nije nedostajalo.

Dan za poželjeti, jednostavno nije bilo zamjerke, a o ekipi da i ne govorimo. Svi su bili puni energije, volje i dobrog raspoloženja, a svaki trag negativnosti kao da je isčezao. Dobri odnosi i veliko prijateljstvo ljudi koji zajedno pohode planinu, bio je vidljiv na svakom koraku i u svakoj riječi koju se međusobno razmijenili.

Za kraj spustili su se preko Turjaka do Poljanica i do automobila na obilaznici te je tako završio ovaj prekrasan zajednički izlet, koji je iz njih izvukao sve ono najbolje pruživši im veliki užitak. Do iduće zgode i nezgode!